BIBE CAR

čet - 02.04.2009

Aprililili...

Slika na MojBlogu

 

April.
 
Mesec nekako čudan. Od svih meseci, on mi je najneupečatljiviji. Nije da nema nekih, za mene bitnih, datuma u Aprilu. Ali nekako uvek prođe neprimetno. Kao da je tu samo da ispuni formu. A nije. I April je mesec kao i svaki drugi. Ima svoje specifičnosti, svojih 30 dana, šaljivi početak, mada, ovog 1. Aprila nešto i nisam čuo da se neko zezao. Nadam se da nije došlo vreme da nikom nije do zezanja. Znam, sad ćete reći, kako to, pa proleće, sve lista, budi se, ponovo sunčano vreme i tako dalje. Jeste sve to, ali opet, nekako svih trideset i nešto svojih Aprila se najmanje sećam. Ali ajde...
Pa eto, došao je i April mesec ove 2009. Nekako brzo. Prebrzo. Ali ipak sam mu se obradovao. Duga je bila zima, pa verovatno zato. Sad, ovo jeste paradoks, April stigao brzo, a zima dugo trajala. Eto, rekoh li da je April čudan mesec. Ali verujte, ovaj paradoks nije ništa u odnosu na neke druge, o kojima ćete čitati, ako uspem da zadrzim vašu pažnju do kraja ovog teksta. Juče je bilo baš lepo vreme, pa sam jedva dočekao da izmilim ispod jorgana i sunčano prvoaprilsko poslepodne provedem van kuće. A gde? Posle malo mozganja, osluškivanja šta se u gradu gde dešava, autoinformisanja, pala je odluka. Suprotno svojoj prirodi, u jednom kratkom trenutku bezidejnosti, popustio sam „pritisku javnosti“ te odlučih da posetim novootvoreni tržni centar. „Najveći na Balkanu“, možda. Najreklamiraniji, verovatno. Sa najnepogodnijom lokacijom, sigurno.
Prilazeći gorepomenutom objektu prvo što mi je upalo u oči, neverovatno loša lokacija. Pa, samo je još on tu falio. Smešten je tik uz jedan od dva mosta koji jeeeedva opslužuju potrebe ovog grada i koji je ionako prezatrpan u saobraćajnim špicevima a često i van njih. Naravno, ulaz u garažu je direktno sa jedne od ulica kojima se prilazi mostu. A red automobila, k’o gastarbajterska svadba, ali samo po kvantitetu. Nazdravlje. Noćna mora odlaska na posao ili povratka u obrnutom smeru, samo će biti još veća. Mnogo veća. Koji stručnjak je mogao da dozvoli da se to uradi. Ili je možda bolje da pitam, za koliko??? Ali to i nije najgore. Ulaskom u podzemnu garažu, koju btw, sreća da staviše ispod zemlje, ulazi se u lavirint malih i uskih uličica. Verovatno da bi stalo što više vozila, odnosno, da bi moglo da dođe što više potancijalnih kupaca. Pa, to je stvarno i bitnije od bezbednosti. Pa smisao jednog TC-a i jeste dolazak kupaca.
Parkirah se nekako, čak sam uspeo i ulaz da pronađem. Uđoh.
 
A unutra...
Grandiozno. Monumentalno. Neko je definitivno imao problem sa veličinom onog cija se veličina merila po skolskim klozetima u osnovnoj skoli, pomislih.
Pre izvesnog vremena, moj radoznali duh me odveo na buvljak u Pančevo. Isti taj, odvede me skoro u jedan drugi tržni centar, sa imenom pripadnika najmnogoljudnije zemlje na svetu. Eto...
U poslednje vreme na sve strane se čuje kako je ekonomska kriza stigla i kod nas. Na sve strane, u vestima, novinama, preko poslovnih kontakata, slušam i čitam kako se otpuštaju ljudi, smanjuju plate, blokiraju računi firmama. Državni vrh definitivno nema ideju kako da makar pokuša da spasi, ako se išta spasti može.
Ali, neću o ekonomskoj krizi. Ja bih malo o našem mentalitetu. Ljudi doterani, stvarno kao da je gorepomenuta svadba. Čak se i slikaju. Trgovine pune, supermarket na prvom spratu krcat. Pade mi na pamet Norveška. Oni imaju tolike državne rezerve, da sutra svi prestanu da rade, mogli bi da žive na istom nivou 30 godina. A ovo Srbija. I to u jeku ekonomske krize.
Ne, ne mogu ja ovo. Nije to za mene.
Probih se nekako kroz neke duge hodnike, prođoh niz neke stepenice, za samo pola sata pronađoh i svoj automobil. Odmaglio sam glavom bez obzira.
Ali nešto me kopkalo. Nešto sam morao da proverim.
U gradu ima još jedno identično mesto. Do pre neki dan takođe krcato. Takođe najveće, najsjajnije, najgrandioznije, najmonumentalnije. Čak i ekskurzije dolaze.
Interesovalo me, kakva je tamo situacija. I naravno. Kao što sam pretpostavio. Nigde žive duše. Butici prazni. A isti kao i tamo. A ovi tamo, što se slikaju, ni ne znaju da su ovde cene istih stvari upola niže. Ili su tamo upola više? Pitam se? A ovde nigde nikog.
Sve me to rastuzi, al stvarno nam jebu majku. Oprostite, ali zaista ne znam koji drugi izraz da upotrebim a da tačnije objasnim gorepomenuti fenomen. Ali, ne bi oni to mogli, da im mi ne dozvolimo. Zar ne?
I šetao sam malo tako tim, sablasno praznim i pustim hodnicima, i u svemu tome me ipak jedna činjenica oraspolozila.
 
Bioskop je bio pun .:)
 
Ostajte mi zdravo...
posted by Bibe at 2. april 2009 13:17:07

13 Comments:

Vidim, Bibe da se ti carski skitaš...:-ppp
Kud svi Turci...
Kako opisuješ dotični TC, zamislila sam u najmanju ruku građevinu poput Lavirinta u Knososu.:) Sva sreća pa je Bibe car poput Tezeja, našao put do svog auta i, pretpostavljam do neke svoje Arijadne.;)
Što se tiče najezde...Jbg, to ti je psihologija mase...U najkriznijim vremenima, ljudima treba dati hleba i igara.Zato i cvetaju idiotske emisije, prodavci magle, kvazi-umetnici...Sve je to industrija najjeftinije zabave.A šta je jeftinije od smucanja po tržnim centrima, gde je toplo, mirisno, šareno, šljašteće...Idealna sirotinjska zabava.:( To je poražavajuće.
Na jednoj strani, s.o.s. prodavnice, na drugoj velelepni šoping molovi...I u jednima i drugima, maltene isti ljudi.Samo su neki našminkaniji, ulickaniji i vanabi nešto drugo...:(

2. april 2009 14:29:13

Pennelloppa,
ne bih ja sa tobom o Turcima. Nisam mali a svakako nisam Mujo. E sad, dal je lavirint bio na knososu nisam siguran. Bar ne onaj na koji ti misliš.
Meni se čini da taj beše na Kritu, al nisam ni ja sto posto siguran.
Što se tiče psihologije mase, zabave za sirotinju i sos prodavnica, sve vidiš i sama. Mnogo mi je teško to gledati i tome prisustvovati. Zato sam i brže bolje pobegao juče. Mada, moj izlazak je, bar po duzini i komplikovanosti ipak, više ličio Odisejevom povratku sa Troje, nekoj svojoj Pennelloppi nego Tezejovom povratku Arijadni.

2. april 2009 14:43:11

Bibe, nadam se da se bolje razumeš u put do Itake, nego u geografiju Krita.:-ppp
Šalim se, i ti si u pravu, Knosos je na Kritu, samo sam ja bila malo preciznija.Nadam se da je tvoja Penelopa vernija od nekih Penelopa, svakakve znam:-ppp A opet, znam samo jednu Pennelloppu, i, ako čuješ za još neku, javi mi, da se pozabavim autorskim pravima.:)

2. april 2009 14:53:09

Moja Penelopa je jedna i jedina. I svakako jedinstvena. Ne postoji nijedna slična. A ako čujem za još neku Pennelloppu, ne brini, bićeš prva kojoj ću se obratiti.

2. april 2009 15:02:55

Bibe, plemenit si kako samo jedan car to može biti.:)

2. april 2009 15:06:15

Pennelloppa, nisam siguran koliko mi je to dobro. Svi slavni carevi kroz istoriju su uglavnom bili tirani. malo koji plemenit car se proslavio i sačuvao svoje carstvo ili makar krunu.

2. april 2009 15:29:06

Eto Fwaga! Mogao si objaviti ovaj post sa malim zakashnjenjem od par dana... sad sam izgubila volju da odskakutjem do tamo... :)

3. april 2009 1:30:18

E, ajmo na kafu, pa cu ti pricam kako ja dozivljavam ta fensi mesta! Samo nemoj u MOLOVE (zove me drugarica: E, sredila sam se cakum pakum, hajmo na kafu i City!!! A ja da umrem, zar ne mozemo isto i na erazijama, ili Kalemegdanu, jos je i lepse! Nego onda nece da je vide fenseri is Sitija....).

Puf, nemoj pogresno da shvatis ovo s kafom, tetka je tetka...

3. april 2009 11:12:56

I da, meni u aprilu rodjendan!

3. april 2009 11:14:17

Shargarepice,

Sad mi žao što sam te pokolebao. Idi ti, ipak to vredi videti. Samo, dobro se dobro pripremi. A i nemoj da sudiš po mom mišljenju, šta ako se ti i ja razlikujemo, pa ti se možda čak i dopadne...

3. april 2009 13:40:38

Mmmila,

Zaista ima toliko mesta u ovom gradu, za jednu opuštenu kaficu, kakav Delta city ili sad Ušće. Moj tip je kafić na Kalemegdanskoj terasi ili Ski staza u Košutnjaku i naravno Zemunski kej pre svega. A što se tetkanja tiče, bitno je ne posustati duhom, zar ne?

3. april 2009 13:41:27


Btw, Mmmila, i moja sestra ima rođendan u Aprilu. A obzirom da se ti nisi izjasnila za datum, ja ću da iskoristim priliku: Srećan ti rođendan!!!

3. april 2009 13:43:52

E, Bibe, ne volim ski stazu u Kosutnjaku, Zemun i Kalemegdan su ok. Tetka voli malko manje... pa recimo manje fensi mesta! Proslo me to, guzve, i tako! A nervira me kada vidim koliko ih je parkirano tamo, kad krenemo kolima niz Kosunjak....

Usput, srecan i tvojoj sestri rodjendan!

Sto se duha tice, jednom cu biti ko Kasper! Garantovano.

3. april 2009 14:13:57

Add comment

Links to this post:

<$BlogBacklinkControl$> <$BlogBacklinkTitle$> <$BlogBacklinkDeleteIcon$>
<$BlogBacklinkSnippet$>
posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>

<$BlogItemBacklinkCreate$>

<< Home